Dr. sc. Dunja Šamec, znanstvena suradnica na Institutu Ruđer Bošković, istražuje raštiku te ju nastoji popularizirati u našim krajevima. Tvrdi kako je raštika niskokalorična i izrazito hranjiva kupusnjača koja bi se češće trebala naći na našem tanjuru.
Kupusnjače imaju približno jednaka nutritivna svojstva i dobar su izvor dijetalnih vlakana te vitamina C i vitamina skupine B, no povrće iz grupe acephala, odnosno raštika i lisnati kelj, imaju viši udio folne kiseline i kalcija, piše Tportal.hr.
Također predstavljaju dobar izvor kalija, cinka, mangana, magnezija, fosfora i željeza, kao i betakarotena (vitamin A), luteina i zeaksantina važnih za dobar vid.
Oko 100 grama raštike sadrži tek 30 kalorija pa se preporučuje i u dijetalnoj prehrani, a dostupna je tijekom cijele godine, iako je zimi njezin okus najbolji jer mraz doprinosi tome da bude slatkasta.
Izuzetno zahvalna biljka za uzgoj
Jedna od prednosti raštike u odnosu na ostale kupusnjače ta je da jako dobro podnosi ekstremno visoke ili niske temperature te je zahvalna za uzgoj jer uspijeva i na takozvanoj ‘škrtoj zemlji’. Upravo se ulogom fitokemikalija u odgovoru raštike na stres izazvan niskim temperaturama bavi ova istaknuta znanstvenica, a projekt na kojem radi financiran je iz fonda Jedinstvo uz pomoć znanja (Unity through Knowledge Fund – UKF) s 300.000 kuna.
‘Ono po čemu su kupusnjače poznate i zbog čega se koriste u tradicionalnoj medicini takozvani su nenutritivni elementi ili fitokemikalije iz skupine glukozinolata, polifenola i karotenoida. Upravo se one povezuju s pozitivnim djelovanjima kupusnjača na zdravlje ljudi’, tvrdi Dunja Šamec, čiji je pregledni rad o raštici nedavno prihvaćen za objavljivanje u cijenjenom znanstvenom časopisu Critical Reviews in Food Science and Nutrition.
Amerikanci su odavno prepoznali vrijednost raštike
Raštika je u Americi posljednjih godina doživjela pravi ‘bum’, a istaknuta znanstvenica otkriva kako ju je i sama prvi put probala upravo u Americi, u kojoj je boravila tijekom dvogodišnjeg poslijedoktorskog usavršavanja na Državnom sveučilištu Washington, WSU, jednom od najboljih svjetskih sveučilišta iz područja biologije i agronomije.
‘U SAD-u su popularne kupusnjače iz grupe acephala, odnosno lisnati kelj i raštika. Njihov uzgoj počeo se propagirati negdje 2010. godine, jer one dobro podnose različite ekstremne temperature koje su posljedica klimatskih promjena te su zahvalne za proizvodnju. Zbog toga je Američko udruženje proizvođača kelja uz pomoć ciljanih PR kompanija počelo popularizirati to povrće i, na neki način, brendirati ga kao superhranu. Kao što vidite, to je urodilo plodom, a njihova je proizvodnja i potrošnja znatno porasla. Amerikanci ju smatraju superhranom, a kod nas je ona zaboravljena namirnica’, tvrdi Dunja Šamec, dodajući kako se na američkim jelovnicima raštika može pronaći kao prilog i zdravija alternativa prženim krumpirićima, a najčešće je to raštika na lešo s komadićima suhog mesa.
Najbolje ju je konzumirati svježu
Kao i za sve ostalo povrće, za raštiku također vrijedi pravilo da se nutrijenti najbolje očuvaju što kraćom termičkom obradom, stoga ju je dobro konzumirati sirovu, kao dodatak smoothiejima ili sokovima. Ako je baš poželite termički obraditi, kuhajte ju na pari, i to pet minuta, kako bi vlakna omekšala te kako bi se povećala probavljivost raštike, a istovremeno sačuvali nutrijenti.