HŠK Zrinjski je drugi put ove sezone i treći put zaredom svladao Velež u mostarskom derbiju. Ovaj derbi, koji je zbog prekida izazvanih bakljadom trajao više od dva sata odlučen je pogotkom Karla Abramovića u 87. minuti.
U drugom poluvremenu jedino što se pojačavalo je kiša, a intenzitet igre prilično je opao. Zrinjski je imao inicijativu, no nije uspijevao zaprijetiti. I u jeku inicijative prvu proliku u drugom dijelu imao je Velež.
Nakon ubačaja Klemena Šturma s lijeve strane glavom je šutirao Nermin Haskić, no njegov udarac glavom uspio je izblokirati Ilija Mašić koji je ušao početkom drugog dijela.
U 75. minuti zaprijetio je i Zrinjski, ali snažan udarac Igora Savića s 30 metara otišao je preko gola.
U 78. minuti domaći navijači tražili su od suca Jelića da Dini Haliloviću pokaže drugi žuti karton, odnosno isključujući. Halilović je bio u okršaju s Topićm i obojica su završila na travi, ali kartona nije bilo..
I onda u 87. minuti pada odluka. Nemanja Bilbija navukao je na sebe dva igrača Veleža i gurnuo loptu za Karla Abramovića, a krilni igrač, koji je ušao umjesto Jakova Pranjića, pogađa za 1:0.
Bio je to debitantski pogodak Abramovića i to odmah u mostarskom derbiju. Sudac Frano Jelić i VAR soba dugo su provjeravali ovaj pogodak, na kraju je i Jelić gledao snimku provjeravajući potencijalni prekršaj, no pogodak je potvrđen.
Veležovi igrači teško su se mirili s odlukom, no odluka je ostala i Zrinjski je slavio i drugu pobjedu u mostarskim derbijima ove sezone.
5 komentara
Tko gubi ima pravo da se ljuti.
Čestitam zrinjskom
đžaba vam novci moji sinovci
Ništa ljepše nema kad Veležovci plaču.
Modus operandi SPC-a
Kako bi se stvar utvrdila i ne bi bilo iznenađenja, uskoro (u kolovozu 1994. godine), slijedi turneja patrijarha Pavla po ”Republici Srpskoj” i oštro agitiranje protiv prihvaćanja plana Kontakt skupine i svakog drugog sličnog sporazuma. Naime, Srpska pravoslavna crkva je tada još uvijek zastupala čvrstu poziciju stvaranja ”Velike Srbije” u koju bi ušla cijela BiH i tadašnji okupirani prostor Republike Hrvatske i svako odstupanje od tog cilja za nju je bila ”izdaja nacionalnih interesa”.
Modus operandi patrijarha Pavla, ako se navodi u spomenutom tekstu, bila je turneja po etnički očišćenim područjima BiH, gdje je držao ”opele” (molitve nad mrtvacima prije pokopa), ”parastose” (mise zadušnice) i liturgije ”srpskim žrtvama” i u svojim ”besedama” (propovijedi) iznova podsjeća na ”genocid nad Srbima”, a u Foči (koja je u međuvremenu preimenovana u “Srbinje”) otvara ”Duhovnu akademiju ‘Vasilije Ostroški”’ u kojoj će SPC odgajati mlade bogoslove i pripremati ih za svećenički poziv.
Turneja kulminira posjetom Palama 14. kolovoza, gdje patrijarh blagosilja Radovana Karadžića i Ratka Mladića, lomi s njima pogaču i drži liturgiju. Prvak srpske crkve zaklinje ih da održe ”jedinstvo sa Srbijom” i izglade političke nesporazume s Beogradom, te da ne prihvaćaju nikakve mirovne prijedloge, pa ni najnoviji, a naročito apelira na to da se ”među braćom s jedne i druge strane Drine ne mogu postavljati granice”.
Istaknimo kako je, mirovni plan Kontakt skupine odbijen dva tjedna poslije na referendumu u ”Republici Srpskoj” (28. kolovoza 1994. godine) s 96,66 posto glasova ”protiv”.
Sve skupa, a pogotovo ono što čine patrijarh i njegova SPC, izaziva zgražanje u zapadnoj Europi – budući da su činjenice o tome što se dogodilo u Foči dvije godine prije već bile dobro poznate – a mnogi listovi (pogotovu u Francuskoj) objavljuju tekstove u kojima se i srpska crkva proziva odgovornom za zločine genocida i etničkog čišćenja. U mnogim se tekstovima kao krivca navodi i poimence patrijarha Pavla.
Kako je već rečeno, ističe se u navedenom tekstu, SPC je podnijela tužbu i sud izgubila – ali iz toga nije naučila ništa, jer tvrdoglavo nastavlja istim putem ekstremizma, mržnje i isključivosti.