ŽZH: Mnoštvo zahtjeva, malo posvojenja djece

Proces posvajanja djeteta je iznimno složen, a zahtjeva za posvajanje djece u ŽZH je puno više u odnosu na broj posvojene djece.

Posvojenje je poseban oblik obiteljsko-pravne zaštite djece bez roditelja ili bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kojim se zasniva roditeljski, odnosno srodnički odnos.

Uređuje se Obiteljskim zakonom FBiH koje se odnosi na vrlo široko i složeno obiteljsko područje, prava i dužnosti članova obitelji, brak i pravni odnosi u braku, odnosi roditelja i djece, posvojenje, skrbništvo i zakonsko uzdržavanje te određeni oblici društvene i pravne zaštite obitelji.

Udomiteljstvo je oblik zaštite izvan vlastite obitelji kojim se djetetu ili odrasloj osobi osigurava odgovarajući obiteljski smještaj i zaštita u udomiteljskoj obitelji, a koji se uređuje Zakonom o udomiteljstvu u Federaciji BiH.

15 zahtjeva – nijedno ostvareno posvojenje

U izvještaju Centra za socijalni rad Ljubuški za 2022. godinu stoji kako je u prošloj godini zaprimljeno 15 novih zahtjeva za potpuno posvojenje i jedan zahtjev za dostavu podataka o mogućim posvojiteljima, te kako nije ostvareno ni jedno posvojenje.

Kada je riječ o udomiteljstvu, donesena je jedna odluka o ispunjavanju uvjeta za provedbu udomiteljstva i primljeno pet zahtjeva za dostavu podataka o potencijalnim udomiteljima.

Zanimalo nas je koji je razlog neostvarenja niti jednog posvojenja, budući da postoji veliki broj ljudi koji bi djeci pružili dom, sigurnost i ljubav koja im je potrebna.

Nema djece koje ispunjavanju prepostavke, a glavna pretpostavka je da je nad djetetom oduzeto roditeljsko pravo, kazali su iz Centra za socijalni rad Ljubuški za Jabuka.tv.

Jednostavno rečeno, nisu riješeni sudski procesi, odnosno roditelji se ne žele odreći prava nad djecom, pa tako pojedina djeca dočekaju osamnaesti rođendan u ustanovama.

Roditelji se redovito javljaju u ustanove, “provjere” kako su im djeca svako tri ili šest mjeseci i “riješe” svoju obavezu. Različiti su tu razlozi, od neodgovornosti, pa čak i do straha, jer se u malim sredinama svi poznaju.

Iz Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi su nam rekli kako godišnje bude 15-20 zahtjeva, ali upravo zbog gore navedenog razloga, ona ne budu ostvarena.

Kada govorimo u uvjetima za posvajanje, oni moraju biti sljedeći: podnositelji zahtjeva prije svega psihofizički zdrave osobe, da su državljani BiH (u izuzetnim situacijama i stranci), da nisu stariji od 45 godina, da nisu kažnjavani i da im nije oduzeto pravo na roditeljsko staranje, da imaju riješeno stambeno pitanje, da imaju dovoljno prihoda za izdržavanje djeteta.

Osoba koja želi posvojiti dijete podnosi zahtjev odnosno zamolbu u kojoj opisuje razloge zašto bi mu trebao biti odobren zahtjev. Zatim, proces do potpunog posvojenja je dugačak.

Rade se psihološki nalazi, socijalne amamaneze, razgovara se sa socijalnim radnicima, psiholozima, pedagozima, provjerava se radna sposobnost…

Na kraju, tu je i adaptacijski period od šest mjeseci, u kojem socijalni radnici nenajavljeno idu u terenske posjete obiteljima kako bi se utvrdilo je li posvojenje u djetetovom najboljem interesu.

Udomljavanje – strah od vezanja i male naknade

Što se tiče udomljavanja, nad djetetom ne mora biti oduzeta skrb, dovoljno je da je dijete smješteno u ustanovu, ali mnogi ljudi se “teže” odlučuju za tu vrstu brige, upravo zbog toga jer je to privremeno rješenje i djeca mogu u svakom trenutku biti vraćena biološkim roditeljima, što teško padne roditeljima udomiteljima kada se emotivno vežu za dijete.

Osim toga, udomiteljske naknade su male. One iznose 50% od stalne socijalne naknade, što na kraju iznosi 90 KM po djetetu.

U Ljubuškom trenutno postoje četiri obitelji koje su certficirani udomitelji, od koje su tri došle do potpunog posvojenja, dok se za jednu obitelj još čeka, iako, kako su nam rekli iz Centra, nadaju se dobrim vijestima.

Obitelji moraju proći obuku koja se provodi na županijskoj razini, i tu dolazimo do još jednog problema koji dodatno usporava ovaj proces. Naime, Centri za socijalni rad šalju zahtjev za obuku Ministarstvu zdravstva, rada i socijalne skrbi, koje prosljeđuje zahtjev Federalnom ministarstvu.

Obuke se dogovaraju kada se sakupi dovoljan broj zahtjeva, a iz ljubuškog Centra za socijalni rad su nam rekli kako za vrijeme pandemije nije održana niti jedna obuka.

Inače, u njihovoj nadležnosti, trenutno je zbrinuto petero malodobne djece.

Sve u svemu, radi se o izuzetno osjetljivoj temi kojoj moramo pridavati više pozornosti, budući da se radi o najosjetljivijoj skupini društva. Proces usvajanja je spor, ali najbitnije je ne odustajati, unatoč kompliciranim zakonskim regulativama, za koje se nadamo da će u budućnosti biti pojednostavljene.